Usprkos ruznim sjecanjima na jos ruznije rijeci, posljednje…jos ponekad se pomolim za tebe…

Cuvam onaj osjecaj zakopan negdje duboko…

I pamtim.

Kad zelim da budem hrabra…

Obzirom da ne umijem sebe da lazem, vristim bez glasa svom utrobom 🙁